Poetika i psihologija groteske

Groteska predstavlja kompoziciono jedinstvo formalnih i sadržinskih elemenata, odnosno formu potencijalno bogatu raznorodnim sadržajima, pa nikada nije jednoznačna i unapred značenjski određena, bez obzira na kulturno-istorijske okvire, nacionalnu književnost ili estetiku u kojoj se javlja. Zato se groteska i njene konkretene manifestacije moraju posmatrati isključivo u kontekstu određenog književnog dela i njegove poetike.

Otuda autorka ove monografije (Zadužbina Andrejević, Beograd, 2009, str. 106.) polazi od dva paradigmatična, ali i umnogome različita primera, od romana Petrograd, Andreja Belog i Zavist, Jurija Olješe, ne bi li teorijski sagledala grotesku, raznovrsne načine njenog građenja, funkcionalizacije i kontekstualizacije, kao i varijabilnost utisaka koje groteskne predstave izazivaju kod romanesknih likova i recipijenata književno-umetničkih dela. Jer, groteska je konstitutivni element ovih romana, pa bitno, a neretko i presudno utiče na njihov smisao.

Teorijsko uporište je potraženo u dve najznačajnije i najuticajnije dvadesetovekovne teorije groteske – teorije Volfkanga Kajzera i Mihaila Bahtina, a originalan doprinos temi predstavlja i sagledavanje groteske kroz prizmu filozofskih stavova Fridriha Ničea. Posebna pažnja posvećena je utemeljenosti groteske u mitologiji, kao i putokazima koji ukazuju da se izvorište groteske nalazi u nesvesnom, arhetipskom delu ljudske ličnosti, budući da je svest o tome prisutna i u Petrogradu, i u Zavisti. Otuda je groteska sagledana i iz dubinsko-psihološke perspektive, odnosno kroz prizmu analitičke psihologije Karla Gustava Junga.                                                                                                             

Zahvaljujući raznovrsnoj upotrebi i funkcionalizaciji groteske, kao i uspostavljanju specifičnog, pa i dijametralno suprotnog stava prema njenom izvorištu, poređenje ovih romana doprinosi celovitijem i plodotvornijem poimanju groteske kao estetskog, književno-umetničkog i dubinsko-psihološkog fenomena. Pri tome krajnji ishod susreta sa groteskom i vrsta reakcije na groteskne predstave govore o načinima na koje čovek oseća i poima život i smrt.

 

Andrej Beli Oljesa